Thursday, June 10, 2010

Blame it on the internet?

Primetila sam kod sebe jednu novu osobinu, koja je zapravo tu vec neko vreme, samo sam se jako dobro trudila da budem slepa cime god, te da ne vidim ni ovo o cemu cu sad da govorim.
Zapravo, od nekada jako strpljive osobe, pretvorila sam se u nekoga kome su i novine dugacka forma. NEXT PLEASE!
Daj, daj, daj! Informacije, fotografije, osobe, sta rade trenutno prijatelji. Jos, jos, jos!
Da ne govorim o nekom kvaru koji bih obasnila ovako: ako se dohvatim necega za sta se zainteresujem i skontam da cu uspeti na kraju da to uradim - onda jednostavno me mrzi da nastavljam dalje, jer ok je, shvatam kako se radi. Mislim, wtf?! Koliko je to povrsno i bledunjavo.
Jedino sam neumorna kada su ljudi u pitanju, prijatelji i rodbina. Hvala Bogu, makar se nesto odrzalo. Nekako, deluje mi da uvek, i kada sve prodje, i borbe sa samima sobom i borbe sa poslovima.. uvek ostaju ljudi i medjuljudski odnosi.. A meni su ljudi najzanimljiviji ovde. Priruda, mnogo dobro.

E da se vratim na temu, opet sam nekako zakukala na drugu stranu..
Dakle, da li je u pitanju internet i mobilna telefonija? Mislim da da :) . Recimo, kontam da mnogo manje koncentracije imam za citanje tzv debelih knjiga. Mislim, znate li vi sta sve moze na netu da se procita za toliko vremena?! Ok, realno - ne pomislim ja to, ali ni ne citam toliko, a provodim vreme citajuci vesti po netu (sto politicke, sto zute, sto sive.. sto fotografske, sto graficko-dizajnerske)..
I onda se sve tako nekako zabrza, a zapravo se nicemu sta procitamo ne posvecujemo. Secam se tilt faze u toku citanja knjige - to je ono kada dodjem do neceg novog, mozda preziveljnog ali i dalje ne definisanog - pa se onako zabuljim u samu sebe i dok ja to varim, pomeraju se granice.. pa onda nastavim zaintrigirano da idem dalje.. Sad nema toga, ko ce da se tiltuje kad je na samo jedan klik dalje neki prijatelj kome mozete da javite polusvarenu misao, ili tako nesto.. Ili makar da pogledate sta radi vasih 500 prijatelja na fb-u.. ili vec, na nekoj drustvenoj oglasnoj tabli..

Blame it on the internet?
Ma jok, krivim samu sebe sto sam prestala da se trudim i brinem o sebi kako valja. Lepo je ovde i sareno, ali mi i dalje sveska sa mnogo sitnih misli i zakljucaka ponekad vrlo znaci.. Ne kazem da ne mogu da je imam i na netu, samo mislim da treba da se malo preedukujem i prihvatim ovaj svet kao sto sam prihvatala onaj papirni.. sa malo vise paznje i sa malo vise pameti - zadrzavati se na finim stvarima cesce..
Anksioznost, nestrpljivost, nemir.
Neki psiholozi smatraju da sto pre dolazimo do informacija, vise se anksiozno i stresno osecamo.

Ovih dana se prevaspitavam :) .. Opet strpljivo i polako.. malo vise predano interesovanjima, i malo vise upornosti pri ucenju i citanju...

3 comments:

Igor said...

Imam utisak da je sve zanimljivo 5 minuta (koliko je na news feedu), i posle 10 minuta se i zaboravi.. a bas zato sto ima previse informacija

Senchy said...

:) ja se trudim da ne ukljucujem komp kad dodjem kuci s posla, nego da citam te neke debele knjige ili gajim cvece ili nesto trece. Isto sam se osecala i potpuno me to umorilo....i blogovanje i informacije i internet. Ne treba coveku sve to, cini mi se. :)

Jelena Vesković said...

:)
Eh da, sve nekako bude ovde zanimljivo na par minuta i toliko nas drži taj utisak..
A opet, kao, ponese to nekako.. da pročitaš, pogledaš i napišeš :)) ..
Šerovanje svog sveta sa tuđim, ali onda se na to nakači još gomiletina informacija i vesti i šareniša..
Brzo :))

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails