Ukoliko nije drugacije naznaceno, sve fotografije su vlasnistvo autora bloga. Njihovo koriscenje nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja autora. Za sve informacije: jeja4me@gmail.com ..
Showing posts with label Beograd. Show all posts
Showing posts with label Beograd. Show all posts
Thursday, April 29, 2010
Pravda (i nepravda) samo za poznate (ili makar dobro uniformisane) u Srbiji..
Bilo kako bilo, sve je vise nadrndanih ljudi koji u stanju afekta pisu po netu. Toliko o mogucnostima dobronamernih, ostecenih ljudi. Oni malo vise nadrndani, i sa vecim OO mogu da naprave malo vecu stetu i da cute potom, mada se to retko desava (citaj, malo je OO u Srbiji ;P ) .
Uglavnom, kada je meni ukraden fotoaparat, jednoj poznatoj zenskoj osobi koja se bavi politikom, ukraden je novcanik. Moj aparat je zavrsio ko zna gde, ali doticna gospodja je dobila svoj novcanik. Slucajnost? Ma hajte molim vas :) .. sem ako ste od juce (niste, cim znate da citate).
I sta se desava ako ste fini&ljubazni :) ? Pa lepo, objasni vam se da takvi ne bi trebalo da ostanete. A onda, ostanete da se pitate - sta vam je ciniti, obzirom da ne postoji institucija kod nas koja stiti obicne gradjane.. Sem prijatelja, onih pravih, koji budu tu - i svaka nam cast na tome :) !! Recimo, mogu da se kladim da Katarina Rebraca, o kojoj su svi odjednom prestali da pricaju, ne sedi u svojoj celiji negde :) . Ipak, poznata je licnost, ne ide. A ima i dete (LOL).
Moji roditelji su kupili namestaj u firmi koja se zove Mido commerce - Zemunski dom (Bezanijska 44, Zemun). Namestaj je trebalo da nam bude isporucen u roku od 45 dana, po ugovoru (po obecanju prodavca za dve nedelje), ali to nije ispunjeno. Medjutim, moji roditelji, mirni i normalni ljudi su ih uporno zvali i raspitivali se, slusali razne jadne lazi i cekali. Napokon, dosao je namestaj sa sve vozacem i dva majstora koji to namestaju.. Samo su shvatili da su zaboravili jedan komad (cipelarnik), ali ce prvom prilikom (za 10ak dana) da ga donesu. I tako, dok su nam namestali to po kuci, jedan od majstora, je majstorski ukrao telefon moga brata.. I tako.. opusteno..
I sta je bilo, sta ce biti? Nista. Brat je otisao i pricao sa njima, ocigledno se jedan ponasao kao neko ko laze (ko laze taj i krade).. Ali sta im mozes? Otisao je u policiju, gde su se policajci vise interesovali oko toga da li se on mozda sa njima nesto nekad zamerio, nego sto ih je zanimalo to sto niko sem njih i mojih roditelja nije bio u kuci. I onda su tako pisali izvestaj (cudno je kako i dalje jako sporo kucaju ljudi u policijskim stanicama), ne obaziruci se na cinjenicne podatke koje im je brat pricao..
I sad, da li ce neko od policije otici u tu firmu da ispita ove ljude? :D uuu, pitam se pitam :D .. Da li ce neko da se zauzme za slucaj? Pa da, samo ako se desi da je lopov neobavesten pa ukljuci telefon i oni ga tad i tako lociraju. A pritom ovi iz te firme trebaju da nam donesu i taj cipelarnik :D :D, mozda nam odnesu kucu usput sledeci put :D ..
Uostalom, ono sta ja mislim je da se kod nas ne stite ni prava dece pa sto bi se stitila prava potrosaca i pokradenih. Setimo se samo kako je zastareo slucaj popa (cenjena uniforma, iako oni samo rade u administraciji crkve - po mom tumacenju, makar) koji je maltretirao onog decaka, te kako za njega nikad nije bilo pravde.. Dakle, neko je maltretirao decaka (pedofilija..) i prosao sa tim najopustenije???? Svaka nam cast :) !!
Niko nije tada izasao na trg da protestuje i sl, samo se to lepo utisalo.
Dok se za Milu (kuce, slatko i povredjeno, naravno da nam je svima zao) napravio fond i publicitet, te se poznati politicari maltene otimaju oko toga ko ce da ga usvoji.
Potpuno ludo&glupo :) !
Monday, April 19, 2010
Avala je vala,, baš po mom ukusu..
Volim prirodu, nekako sam srećna u zelenilu i sve mi izgleda malo lakše.. ili malo teže kad vidim koliko je lepote na svakom koraku a koliko se ljudi ophode prema tome kao nečemu šta se potpuno podrazumeva..
Možda je tako zato što sam gradsko-seosko dete, tj iz Beograda ali ne iz centra.. a i vekendom su nas (brata i mene) vodili u selo gde nam je vikendica.. leti kod rodbine.. vrlo često na Avalu (sa sve pečenim piletom x) )..
Uglavnom, mnogo volim zelenilo kojim i Avala obiluje, to što je blizu grada (pogotovo moje kuće), i pogled koji pruža kad se popnete kod spomenika Neznanom junaku.
Sad ću samo postaviti nekoliko fotografija, jer sam bila junak koji je krenuo u pohod sa malom karticom, a pošto sam išla porodično, mnogo mi je bilo bitnije da ih sve tako sretne ufotkam, nego da jurim lišće i cvetiće.. ali planiram da idem opet, i opet.. i postavljam nekoliko fotgrafija ne bi li se bar neko setio da ode tamo..
Puno je ljudi oko tornja bilo, on se otvara sutra za posetioce, a pogled i priroda nisu ograničeni terminima..
I da, mi (junaci) se uvek parkiramo u podnožju pa pešačimo na gore, i to ne uvek izbetoniranom stazom već ponekad i pravom linijom uzbrdo (hvalim se ;) ).. I popijemo sokić u Mitrovićecom domu..
Možda je tako zato što sam gradsko-seosko dete, tj iz Beograda ali ne iz centra.. a i vekendom su nas (brata i mene) vodili u selo gde nam je vikendica.. leti kod rodbine.. vrlo često na Avalu (sa sve pečenim piletom x) )..
Uglavnom, mnogo volim zelenilo kojim i Avala obiluje, to što je blizu grada (pogotovo moje kuće), i pogled koji pruža kad se popnete kod spomenika Neznanom junaku.
Sad ću samo postaviti nekoliko fotografija, jer sam bila junak koji je krenuo u pohod sa malom karticom, a pošto sam išla porodično, mnogo mi je bilo bitnije da ih sve tako sretne ufotkam, nego da jurim lišće i cvetiće.. ali planiram da idem opet, i opet.. i postavljam nekoliko fotgrafija ne bi li se bar neko setio da ode tamo..
Puno je ljudi oko tornja bilo, on se otvara sutra za posetioce, a pogled i priroda nisu ograničeni terminima..
I da, mi (junaci) se uvek parkiramo u podnožju pa pešačimo na gore, i to ne uvek izbetoniranom stazom već ponekad i pravom linijom uzbrdo (hvalim se ;) ).. I popijemo sokić u Mitrovićecom domu..
Tuesday, March 30, 2010
Saturday, February 13, 2010
Air u Beogradu..
Sve sto smo ocekivali, dobili smo, a kako je koncert odmicao, bilo je samo bolje..
nego, krenimo od pocetka.
Stigli smo oko 20.20h, malo ljudi, dosta mesta, pregradjena Arena pri kraju da ne bi delovala previse prazno..
Zatekli smo domaci bend, Svi na pod, kako sarmira one koji ih jos nisu slusali, i kako zadivljuje svoje fanove koji znaju reci pesama..
Uglavnom, vrlo simpaticna devojka koja lepo i lako peva (Bojana Vunturišević), sa nekim energicnim ljudima na sceni. Potpuno smo kupljeni i okupirani njima od tada..
Meni se tu u nekim pesmama cinilo da cujem i Bebi Dol, koja nije bila na sceni, ali je verovatno bila u inspiraciji ovih ljudi..
Mozda cak i Darkvudi..
No kako god, nije bitno na koga podsecaju, jer pre svega su svoji i lepo im ide. Iskopaju po koju pesmu i fino obrade, ali imaju i svoje stvari. Ura! za njih i nadamo se da ce biti jos..
Onda je nastupila neka lepa i fina Jane, sa grupom koja se zove Jane Jane. Tip muzike je nesto kao Norah Jones, ali sa vecom tendencijom ka sarenolikijim tonovima.. Tuzna je cinjenica o Kalimerovom sindromu (nepravda, pa to ti je!!), odnosno ozvucenje je bilo mnooooooogoooo bolje postavljeno njima nego ovim prethodnim, "nasim"..
Ipak, nesto nam je to bilo dosadnjikavo, pa smo resili da popijemo po pivce ispred u holu..
A onda je nastupila pauza, i dosli su i oni. Air.
Muzika koja mnogim deluje kao ambijentalna (meni ne), popunila je preostala slobodna mesta u Areni. Koncert je isao sasvim fino, a neke pesme pomalo podsecaju na raznezeni Krafwerk.. Dakle, meni tako deluje.
Da li reci odakle im ime grupice? AIR, na francuskom je Amour, Imagination, Rêve (Ljubav, masta, san)..
Upoznali su se dok je Jean-Benoît Dunckel studirao matemariku, a Nicolas Godin arhitekturu.
U bendu Jean je elektronski deo zvuka, dok Nicolas svira bas gitaru, akusticnu gitaru i elektricnu gitaru, takodje i peva, a i proizvodi vokoder vokale..
Ah da, kamera koja nam ih je projektovala na dva bima, bila je skoncentrisana 98% vremena na Jean-a, a za to vreme je Nikolas, menjao instrumente bez ikakvog izraza lica, potpuno ozbiljan i u poslu :) .. No, na kraju se oboje nasmejase, valjda je i njima bilo lepo kao nama :) ah :) .
Na bisu su izveli jos tri pesme, i potpuno nas odusevili
..
Evo sta sam tom priliko zabelezila, pomocu telefona :)
nego, krenimo od pocetka.
Stigli smo oko 20.20h, malo ljudi, dosta mesta, pregradjena Arena pri kraju da ne bi delovala previse prazno..
Zatekli smo domaci bend, Svi na pod, kako sarmira one koji ih jos nisu slusali, i kako zadivljuje svoje fanove koji znaju reci pesama..
Uglavnom, vrlo simpaticna devojka koja lepo i lako peva (Bojana Vunturišević), sa nekim energicnim ljudima na sceni. Potpuno smo kupljeni i okupirani njima od tada..
Meni se tu u nekim pesmama cinilo da cujem i Bebi Dol, koja nije bila na sceni, ali je verovatno bila u inspiraciji ovih ljudi..
Mozda cak i Darkvudi..
No kako god, nije bitno na koga podsecaju, jer pre svega su svoji i lepo im ide. Iskopaju po koju pesmu i fino obrade, ali imaju i svoje stvari. Ura! za njih i nadamo se da ce biti jos..
Onda je nastupila neka lepa i fina Jane, sa grupom koja se zove Jane Jane. Tip muzike je nesto kao Norah Jones, ali sa vecom tendencijom ka sarenolikijim tonovima.. Tuzna je cinjenica o Kalimerovom sindromu (nepravda, pa to ti je!!), odnosno ozvucenje je bilo mnooooooogoooo bolje postavljeno njima nego ovim prethodnim, "nasim"..
Ipak, nesto nam je to bilo dosadnjikavo, pa smo resili da popijemo po pivce ispred u holu..
A onda je nastupila pauza, i dosli su i oni. Air.
Muzika koja mnogim deluje kao ambijentalna (meni ne), popunila je preostala slobodna mesta u Areni. Koncert je isao sasvim fino, a neke pesme pomalo podsecaju na raznezeni Krafwerk.. Dakle, meni tako deluje.
Da li reci odakle im ime grupice? AIR, na francuskom je Amour, Imagination, Rêve (Ljubav, masta, san)..
Upoznali su se dok je Jean-Benoît Dunckel studirao matemariku, a Nicolas Godin arhitekturu.
U bendu Jean je elektronski deo zvuka, dok Nicolas svira bas gitaru, akusticnu gitaru i elektricnu gitaru, takodje i peva, a i proizvodi vokoder vokale..
Ah da, kamera koja nam ih je projektovala na dva bima, bila je skoncentrisana 98% vremena na Jean-a, a za to vreme je Nikolas, menjao instrumente bez ikakvog izraza lica, potpuno ozbiljan i u poslu :) .. No, na kraju se oboje nasmejase, valjda je i njima bilo lepo kao nama :) ah :) .
Na bisu su izveli jos tri pesme, i potpuno nas odusevili
..
Evo sta sam tom priliko zabelezila, pomocu telefona :)
Thursday, January 28, 2010
Paja Jovanović - bila bi šteta propustiti
U galeriji SANU u toku je izložba "150 godna od rođenja Paje Jovanovića"..
Par reči o slikaru:
- rođen u Vršcu 1859, umro u Beču 1957.god.;
- sin fotografa Stevana Jovanovića;
- počeo je da crta u vršačkoj crkvi, sam. U 14oj godini je iscrtao ikone iz te crkve za potrebe izrade istih na zvonima, koja su se pravila u Beču. Time je obezbedio sebi odlazak na bečku Akademiju. Posle završenog osnovnog tečaja, nastavio je da se usavršava na specijalnom tečaju za istorijsko slikarstvo;
- Dosta je putovao po Balkanu (kasnije i mnogo dalje), i sa jednog putovanja donosi sliku Ranjeni crnogorac (imao je 23. godine kada je naslikao), koja mu donosi slavu i carsku stipendiju. Odlazi u Francusku, da živi i radi. Menjao je zemlje gde je živeo (Velika Britanija, Nemačka), ali se na kraju vratio opet u Beč;
- Srbi su se ponosili ovim svojim slikarom, koji je bio jako popularan i za života, te postaje redovni član Srpske kraljevske akademije;
- Uradio je portrete mnogih poznatih ljudi iz tog perioda;
- Donekle je ženske osobe na svojim slikama ulepšavao od onoga kako su izgledale te u prirodi, smatrajući da treba pronaći lepotu u svakome;
- Voleo je dosta Beograd, kome je poklonio svoje radove, ali i alat, kako bi se napravila soba gde bi moglo to da se vidi - tako da je 1970. godine otvoren Legat Paje Jovanovića u Beogradu.
Ono šta je meni zanimljivo kod ovoj vrsnog čoveka, jeste njegovo primećivanje svetla. Smatram da je majstorski osvetljavao lica ljudi na svojim slikama. Zanimljivo je bilo uzivo videti i kako je Seobu srba radio dva puta, potpuno je drugačije osvetlivši drugi put (dramaticnije).
Friday, January 22, 2010
Dve šetalačke


Nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu pred nogu..
Ponekad se solidno isprazne baterije, bar ove moje, ponekad manje drže.. Raspoloženje je tu, dobra volja i osmeh kojim izazivam pitanja.. Što mi se smeješ? Ne smejem ti se, ja se osemhujem, to je drugačije..
Takvi neki dani, nemam šta da kažem, nemam revoluciju da pokrenem, ali je lepo..
Učiti, raditi i svaki dan iznova voleti svet koji je oko nas.
Samo je malo šššššššššššššššššš, ššššššššššššššššššššššššššššššš.. Tišina..
(Brane link da se kači, kliknite ako vas ne mrzi da malo slušate Bjork.... ..)
http://www.youtube.com/watch?v=F5ndoBdm0yY
Wednesday, November 18, 2009
Gospodin Bidermajer i gospodja Renesansa..

Fini dani, lepe šetnje..
A ja imam predlog kako da šetnja ima cilj.
Predlažem Muzej primenjene umetnosti, čiji je realni prostor mnogo lepši od ovog virtuelnog(izvinjavam se unapred osobi čiji rad kritikujem..).
Tamo će vas sačekati uobičajeno osoblje beogradskih galerija (zajednička osobina: gledaju vas u oči igrajući igru "prvi ćeš mi se javiti ili će ti biti JAKO neprijatno u galeriji"), prodati vam kartu od 100 din (napomenuću vam da iskoristite mogućnost da kod njih u garderobi ostavite kapute i jakne), i uputiti dalje..
E sad, možete da pogledate postavku sa razglednicama iz Srbije (period od 1895-1914), potpuno simpatično osmišljenu izložbu radova Kreativnog centra (radost za decu).. A može se otići i na stalnu postavku muzeja koja je super-duper (nazovimo je Gospodin Bidermajer i gospodja Renesansa..) :)) ..
U svakom slučaju, ako imate neko mlađano društvance pogotovo, a ako imate i neko mlado duhom kakvo sam ja izabrala.. lepo se provedite..
Sunday, October 21, 2007
Subscribe to:
Posts (Atom)