Sure thing

Ovo je jedno od meni omiljenih muzickih ostvarenja. Mogla bih da vrtim ovo ceo dan, vrlo glasno, ali ne radim to.. da bih se radovala iznova i iznova kada sebi priustim nesto ovako dobro.

Uzivajte.

Smisao, spiskovi, stranice, planovi..

Posto sa prozora vidim TC Usce, mogu vam samo preneti da je situacija krajnje ozbiljna. U odredjenom momentu red za u TC bude maltene od Brankovog mosta. Stice se utisak da svi nesto kupuju.
Nista ja to ne razumem.. Kapiram, na taj dan se rodila planeta (tako mi jedino zvuci logicno), sta li ;) ali ipak, pa zar je toliko ozbiljno sve to.
Razmisljala sam danas kako ne razmisljam o poklonim za najblize vise, ne ocekujem da ih dobijem. Ono sta sam pocela da ocekujem je da budu dobri prema meni :) i da budem dobra prema njima ja.
Zaista, nije tesko. Vidim, tokom cele godine nema ni jedan praznik koji po tradiciji nalaze da se za mile&drage uradi nesto.. Dakle, da pojasnim NE DA SE KUPI (Dolar, euro, kes kes kes..) nego da se uradi nesto.
I umesto tih silnih spiskova koje ljudi prave za poklone, sarenih papira i sl, volela bih da vidim kako idemo sa mamama na kolace u poslasticarnicu, kako gledamo film iako ne volim(o) da idemo u bioskop previse, kako vucemo neku decu na sladoled u sred zime ili kako nekome objasnjavamo sta je iso a sta dof iako nam se to bas ne radi. Ako imate decka, napravite mu gomilu mesa i pomfrit, kupite pivo u konzervama, nasnimite nekoliko super-kul-zenama dosadnih americkih starijih akcionih filmova i odgledajte maraton kako treba i valja.. neke bas filmove koje voli..


Prethodni dan i danasnji provela sam sa osobom koju volim, sa kojom mogu da se smejem i kada cutim..
Juce mi se kuca napunila ljudima koji su prethodne godine bili uz mene (ne samo netom i telefonom, nego i fizicki).. tako sam sastavila spisak onih koje bih volela da vidim i sa njima proslavim ulazak u cetvrtu deceniju. Iako mi je rodjendan 31.12, ali se tada svi rastrce na razne strane.
I bilo je lepo, bila sam srecna i danas sam.
Neke izuzetno tuzne stvari su se desile u prethodnoj godini te vise ne zelim da se plasim da kazem ljudima koji mi znace da ih volim i da sam srecna sto se druzim sa njima.
Nemojte to da zaboravite da uradite, sve ostale stvari sa spiska najcesce mogu jos dosta da cekaju. Ovo je vrlo hitno.

Jedina pesma koju znam napamet

Slutnja, Miroslav Antic

Kao kad zaroniš do dna mora,
a samo kamenčić zgrneš u dlan,
tako ti započne po neka zora,
tako se završi po neki dan.
I suze detinje kaplju sve teže
na snove prazne ko prazne mreže.

A nekad onako, kao od šale,
padne pred tebe zvezda prava,
a ti je šutneš vrhom sandale
i odes dalje. I kad se spava,
kad nebo zaljulja sva svoja klatna,
čitava noć ti od snova - zlatna.

Posle detinjstva šta se sve menja?
Opet se redjaju snovi i snovi.
Između zvezda i kamenja
jastuk kroz život i dalje plovi.
Samo je nešto teža glava.
Manje se sanja - više se spava.

Mind is a razorblade

Puno zadovoljstva u naizgled maloj kutiji

Kutiju sam dobila od jednog posebnog dečka.. U toj kutiji se nalazi(lo) 5 čokoladnih bananica, kojih kad sam se domogla trajale su kao da ih je bilo tri..
Međutim.
Osim tih bananica nalazilo se tu i još 8 malih slatkih stikera, sa kojih su me vesele okice raznih životinja gledale.

Ubrzo su se našle na pločicama naše iznajmljene kuhinje, i sada mi je mnogo lakše dok perem sudove. Makar imam sa kim da pričam. A i nasmejano mi je društvo.

Stvorenja koja meditiraju po wc-ima

Svaki dan kada idem u wc (da, pa.. i žene idu tamo iako), jedna zakačaljka za peškire me posmatra iz svoje kamuflaže.. Tu ono meditira po celi dan. Stalno.
Liči na r2d2 po malo, ali je rukice svilo ispred sebe.. zen položaj..


Sad kada to znam, red je bio da podelim sa vama.. da znaju svi.. Više ne držim peškire okačene na zen rukice..

P.S. WC je skraćenica nastala od "water closet", tj vodeni orman (orman u kome ima vode).. Tako gledano, kada nema vode, sasvim regularno možemo da ređamo stvari tu, jer je to onda samo orman, closet..

Malo lupanja po tastaturi za današnji dan..

Nasleđeno od muzičkog sladokusca..

Gospodin Bidermajer i gospodja Renesansa..

Fini dani, lepe šetnje..
A ja imam predlog kako da šetnja ima cilj.

Predlažem Muzej primenjene umetnosti, čiji je realni prostor mnogo lepši od ovog virtuelnog(izvinjavam se unapred osobi čiji rad kritikujem..).

Tamo će vas sačekati uobičajeno osoblje beogradskih galerija (zajednička osobina: gledaju vas u oči igrajući igru "prvi ćeš mi se javiti ili će ti biti JAKO neprijatno u galeriji"), prodati vam kartu od 100 din (napomenuću vam da iskoristite mogućnost da kod njih u garderobi ostavite kapute i jakne), i uputiti dalje..

E sad, možete da pogledate postavku sa razglednicama iz Srbije (period od 1895-1914), potpuno simpatično osmišljenu izložbu radova Kreativnog centra (radost za decu).. A može se otići i na stalnu postavku muzeja koja je super-duper (nazovimo je Gospodin Bidermajer i gospodja Renesansa..) :)) ..

U svakom slučaju, ako imate neko mlađano društvance pogotovo, a ako imate i neko mlado duhom kakvo sam ja izabrala.. lepo se provedite..

One at a Time

Blago nervozna danas :( STOP Sto se mora to je tesko&najteze na svetu STOP Saljem jednu pricu za koju mislim da je vredi prepricati STOP Uzivajte u suncanom danu STOP





Jack Canfield and Mark V. Hansen, One at a Time

A friend of ours was walking down a deserted Mexican beach at sunset. As he walked along, he began to see another man in the distance. As he grew nearer, he noticed that the local native kept leaning down, picking something up and throwing it out into the water. Time and again he kept hurling things out into the ocean.

As our friend approached even closer, he noticed that the man was picking up starfish that had been washed up on the beach and, one at a time, he was throwing them back into the water.

Our friend was puzzled. He approached the man and said, “Good evening, friend. I was wondering what you are doing.”

“I’m throwing these starfish back into the ocean. You see, it’s low tide right now and all of these starfish have been washed up onto the shore. If I don’t throw them back into the sea, they’ll die up here from lack of oxygen.”

“I understand,” my friend replied, “but there must be thousands of starfish on this beach. You can’t possibly get to all of them. There are simply too many. And don’t you realize this is probably happening on hundreds of beaches all up and down this coast. Can’t you see that you can’t possibly make a difference?”

The Local native smiled, bent down and picked up yet another starfish, and as he threw it back into the sea, he replied, “Made a difference to that one!

All I remember

Ovih dana sam dobila na citanje od jedne drage osobe, knjigu "Chicken Soup for the Soul". U knjizi se radi o ljubavi, ispricanoj na razne nacine, kroz 101 pricu razlicitih autora.
Vrlo jednostavan koncept. Procitala sam tek nekoliko, iako su kratke. Ali sam tako raspolozena da deluju na mene. I prvo vece, posle citanja knjige, shvatila sam da se osecam kao da tako nesto, sta tako jasno govori o cistim medjuljudskim odnosima, ne bi trebalo da tako jako utice na mene. Iskreno, kao da me je sebe same bilo sramota, sto eto.. dotice me sve. Mozda sam u takvim mislima ovih dana. Ali, uf!!, zar je sramota da pomislim da sam jednostavno - mozda takva ja.

I onda sam shvatila da je donekle sramota biti emotivan. Tj, da ne koristim tu izlizanu rec koja sad vec na svasta asocira i sa kojom se cesto manipulise, napisacu - zar je sramota voleti ljude i svet oko sebe, osecati ga i radovati mu se, pa i pokazati to.

Vrlo opusteno reagujemo u svadjama. Uznemirimo se, da.. ali ipak nam dodje prirodno i da pricamo o tome. Raspravljamo.. Jednom sam cak glumila da sam ljuta jer se to ocekivalo od mene O_o.. Koje gubljenje vremena i zivaca..

Verujte mi da mislim da bi se sutra, kada ustanete i vidite ljude sa kojima ste u kontaktu, oni vise iznenadili da ih zagrlite i da im se osmehujete i volite ih, nego da im se ljutito obratite. Iako sam sigurna i u to sta bi im vise prijalo..

Izgleda mi da se nesto kao ljubav i dobrota ipak mogu sejati po ljudima.. eto, dozvolila sam sebi ovu izjavu iako mirise na patetiku :) !! Jer, mozda bi vise trebali da se stide oni koji su uzgajali sebe tako da sto manje osecaju, zasticeni od toliko toga - i dobrog i loseg.



Uglavnom, iz knjige za sad izdvajam jednu pricu koja je meni znacila iz vise razloga..

Vi pronadjite vasu u besplatnoj google biblioteci.. (ne, nije tako sexi bibliotekarka kao u nekim filmovima :P ).


Bobbie Probstein, All I remember

　　When my father spoke to me, he always began the conversation with " Have I told you yet today how much I adore you?" The expression of love was reciprocated and, in his later years, as his life began to visibly ebb, we grew even closer.. if that werw possible.
At 82 he was ready to die, and I was ready to let him go so that his suffering would end. We laughed and cried and held hands and told each other of our love and agreed that it was time. I said, " Dad, after you have gone I want a sign from you that you are fine," He laughed at the absurdity of that,javascript:void(0) Dad didn't believe in reincarnation. I wasn't positive I did either, but I had had many experiences that convinced me I could get some signal " from the other side" .
My father and I were so deeply connected I felt his heart attack in my chest at the moment he died. Later I mourned that the hospital, in their sterile wisdom, had not let me hold his hand as he had slipped away.
Day after day I prayed to hear from him, but nothing happened; night after night I asked for a dream before I fell asleep. And yet four long months passed and I heard and felt nothing but grief at his loss. Mother had died five years because of Alzheimer''s disease, and, though I had grown daughters of my own, I felt like a lost child.
One day, while I was lying on a massage table in a dark quiet room waiting for my appointment, a wave of longing for my father swept over me, and I began to wonder if I had been too demanding in asking for a sign from him. I noticed that my mind was in a hyperacute state. I experienced an unfamiliar clarity in which I could have added long columns of figures in my head. I checked to make sure I was awake and not dreaming, and I saw that I was as far removed from a dreamy state as one could possibly be. Each thought I had was like a drop of water disturbing a still pond, and I marvelled at the peacefulness of each passing moment. Then I thought, " I have been trying to control the messages from the other side; I will stop that now."
Suddenly my mother's face appeared - my mother, as she had been before Alzheimer's disease stripped her of her mind, her humanity and 50 pounds. Her magnificent silver hair crowned her sweet face. She was so real and so close I felt I could reach out and touch her. She looked as she had a dozen years ago, before the disease had begun. I even smelled the fragrance of Joy, her favourite perfume. She seemed to be waiting and did not speak. I wondered how it could happen that I was thinking of my father and my mother appeared, and I felt a little guilty that I had not asked for her as well.
I said, " Oh, mother, I am so sorry that you had to suffer with that horrible disease."
She tipped her head slightly to one side, as though to acknowledge what I had said about her suffering. Then she smiled -a beautiful smile- and said very distinctly, " but all I remember is love." and she disappeared.
I began to shiver in a room suddenly gone cold, and I knew in my bones that the love we give and receive is all that matters and all that is remembered. Suffering disappears; love remains.
Her words are the most important I have ever heard, and that moment is forever engraved on my heart.
I have not yet seen or heard from my father, but I have no doubts that someday, when I least expect it, he will appear and say, " Have I told you yet today that I love you?"

Posleraskidna fobija

Ne znam koliko haluciniram u ovome šta ću da saopštim (a šta se iz naslova već neslućuje), ali mi deluje da se mnoge veze održavaju upravo pomoću straha od dana koji će nastupiti posle raskida.
Jer tad nastupa ono kriziranje i fizički bolovi usled skidanja sa drogiranog stanja u kom smo dugo bili. Boli stomak, suze oči a odjednom patetična muzika zvuči kao nešto neophodno (dakle, joj! #$&/"##). Sad, kako se drže muškarci - ne znam, niti želim da zalazim u to. Ali mi žene, u 90% proživimo prava kriziranja, bolove i patnju ;p .

Pa ako je neko od onih koji čita ovo u tom stanju, neka zna da sam bila tu, preživela to.. I znam da pomoći nema dok se ne sedne bez muzike, neta i ostalog sveta.. Sa tako utišanim svetom lakše se shvati gde smo i šta bismo dalje.. Bolje se skoncentrišu, zakuvaju i ispare misli..

it’s hard to stay mad, when there’s so much beauty in the world..

I had always heard your entire life flashes in front of your eyes the second before you die. First of all, that one second isn’t a second at all, it stretches on forever, like an ocean of time… For me, it was lying on my back at Boy Scout camp, watching falling stars… And yellow leaves, from the maple trees, that lined my street… Or my grandmother’s hands, and the way her skin seemed like paper… And the first time I saw my cousin Tony’s brand new Firebird… And Janie… And Janie… And… Carolyn. I guess I could be pretty pissed off about what happened to me… but it’s hard to stay mad, when there’s so much beauty in the world. Sometimes I feel like I’m seeing it all at once, and it’s too much, my heart fills up like a balloon that’s about to burst… And then I remember to relax, and stop trying to hold on to it, and then it flows through me like rain and I can’t feel anything but gratitude for every single moment of my stupid little life… You have no idea what I’m talking about, I’m sure. But don’t worry… you will someday.”
— American Beauty

Kako da napravite malu kucnu - mandarin fontanu

Potrebna jedna mandarina, prozor, mrva vremena, dan.
Stanes pred prozora, oljusits i pojedes mandarinu, a kore savijas prema svetlosti i gledas kako se male kapisle sa tecnoscu rasprsuju.. jeeej :) :P ..

P.S.: Shvatis da imas 30 godina, kada dok obradjujes fotografije za stock, kuvas pasulj sa kolenicom :) ..

Rec dve o fotografisanju u pocetku

Mozda je zanimljivo da znas da je fotka (pejzaza i ostalog) bolja ako je podeljenja na trecine. Recimo 2/3 je zemlja a 1/3 nebo, ili obrnuto.. Pola pola nije bas sjajan izbor (trebalo bi da deluje dosadnije cini mi se kada je pola pola..).. opet, sve to zavisi od slucaja do slucaja, nemoj se smarati sa pravilima ako pomislis da bolje izgleda obrnuto.. Takodje, pejzaz ce izgledati bolje sa kojim oblackom na nebu, a i rano ujutru cesto ume da se stvori lepa izmaglica koja daje posebnu car pejzaznoj fotografiji.

Kada fotkas coveka ne ostavljaj mu preterano "praznog" prostora iznad glave.To je cuvena "greska" pri fotkanju ljudi.. Ne prevse prostora iznad glave, sta ce mu? Ne sluzi nicemu, a nas subjekt gubi na prostoru koji bi trebalo da je njegov. Ovo zapamtiti ;) .

Kada fotografises nesto :D pridji blize, uvek je bolje kada se pridje necemu. Jedan poznat fotograf je rekao "Ako ti fotografija nije dobra to je jer nisi prisao dovoljno blizu". I zaista, pridji blize.

Ako ti se svidi neki deo necega i fotkas.. pazi da na fotografiji nemas suvise elemenata koji privlace paznju. Svedi na onoliko koliko mislis da je realno. A opet, mozda minimalizam nje uvek najbolje resenje... Meni jeste najcesce.

Ne smestaj osobu ili predmet uvek u centar fotografije, nekad je lepse kada je levlje, nekad kada je desnije u kadru, ali centralni kadar nije najmastovitiji.
Ukoliko osoba gleda ka levo, ostavi malo slobodnog prostora na levo od te osobe.. da nekako deluje kao da ima gde da gleda i da to lepse "dise" dok gledas u fotku.

Biraj vreme fotografisanja.. Ujutru i predvece boje su najzasicenije, odnosno deluju najlepse na nasim fotografijama. Takodje, kroz oblake svetlo koje dolazi pravi manje senke na licima ljudi pa je i ono donekle pogodno za fotografisanje.

Linija horizonta (vec spomenuto u tekstu o pikasi) zgodno je da bude ravna. Odnosno, kad sa plaze gledamo ka pucini, linija horizonta (more uz nebo) je ravna. Takva treba i da bude na fotkama. Ukoliko nije, onda nam more „curi“ na fotografiji. Ukoliko na nekoj fotografiji i imate ovakvu liniju horizonta, popravicete pomocu alata u Pikasi ili nekom od programa slicne namene.

Kada fotografisete decu, ne morate ih terati da se udide i nasmeju bas kako bi vi voleli da to urade. Nismo ni mi noslili leptir masne kada smo bili mali, a opet smo bili dobra deca. Fotografisite ih po danu (ima vise svetla pa ce aparat uspeti da ulovi njihovo brzo menjanje poza) u pozama koje vole i zele, a onda neka i vama za ljubav urade koju finu „dobro dete“ pozu  .

Takodje, ukoliko vam je zelja da radite portrete, vrlo lepe fotografije cete dobiti uz svetlo koje dolazi sa prozora, pazeci samo da pozadina iza modela bude sto jednolicnija. Osobu koju fotografisete postavite ispred prozora, ali okrenutu ka vama (tako da joj svetlo dolazi sa strane).

Pomalo o Picasi i obradi fotografije u njoj

Picasa se lako nalazi i skida sa neta na računar. Googlova je.
http://picasa.google.com/

Mislim da je pogodna za lako i brzo obradjivanje fotografija, kao i za pregled istih. Pokazivanje ljudima i sl. Ovde moze DOSTA zabavnih stvari da se odradi i sto je najbitnije, za malo vremena. Kada je startujete, ona ce krenuti da izlistava sve fotke sa racunara, sto mozda nije zanimljivo, ali u opciji File/Add folder to Picasa moze da odredi koje foldere zelis da izlistas a koje ne. Ako ides na Add file to Picasa onda mozes i po koju samo fotku iz nekog foldera…
Da ti se neka fotka ili folder vide ili ne u pikasi odredjujes tako sto kada ih tu selektujes ides sa desne strane na ono oko tj Scan always, Once ili Remove. Logicno je. Tu prvo sortiraj sta zelis da ti se vidi u pikasi sta ne. Kada se izlistaju sve fotke, dobije se (po meni) simpatican i uredan pregled fotografija za prikazivanje prijateljima i sortiranje. Ukoliko postoje fotografije ili folderi fotografije koje ne zelis da drzis dostupne svima tako lako, imas opciju za Hide folder, te ces ih tako sakriti sa sifrom (koju koristis i za gmail) i one ce ti biti sa leve strane u grupi foldera kao Hidden folders u koje samo pomocu sifre mozes da udjes.
U donjem delu imas skroz desno dole jedan klizni bar kojim mozes da povecavas/smanjejus thumbnail-e fotografija dok ih pregledas.

Obrada fotografija U PIKASI:

Kada odaberes neku fotku (dvoklikom na nju) sa leve strane imaces tri "strane" opcija: Basic Fixes, Tuning, Efects.

Basic Fixes:
koristis krop da bi kropovala sta zelis. Ukoliko u opcijama racunara u Control Panel imas stavljeno nase podrucje automatski ces moci da izaberes dok kropujes nase razmere za izradu fotografija.. Ako ne imaces neke koje su valjda po SAD standardima.
Straighten je ispravljanje fotografije. Cesto (pogotovo kada je ravna linija horizontal to na fotografijama bude krivo, i ljudi (ja) ne primecuju dok im se ne spomene jednom. Posle vise nikad ne zaborave :D ) . Dakle, tu mozes da ispravljas tu liniju horizontal lako. Snacices se. To, sa linijom horizonta desava se sa morem najcesce, dakle, da bi fotografija imala ravnotezu, a i da ne bi dok je gledamo imali osecaj da ce more da "iscuri" sa fotke, linija horizonta treba da bude ravna. To se ispravlja kasnije ili u toku fotkanja. Ja se trudim da dok fotkam imam ravne linije, ali ovim kasnije korigujem fotku.
Redeye…koriguje crvene oči..
I am feeling lucky je kao jedno dugme koje ti sredi celu fotku. Retko to koristim, valjda jer se tako ne osecam :D .. a i vise volim da sama doziram promene na fotkama.. Mada mislim da nije lose to.

..

Tuning:

Fill Light koristi tamo recimo gde je neki deo fotke skoro pa u mraku a neki je previse svetao. To (da je neki deo fotke skoro crne boje a neki jako svetle) se desava bas zato sto se na fotografiji dakle nalazi nesto sto je u tako velikim svetlosnim razlikama, a fotoaparati su napravljeni tako da teze da fotografija, kada bi se otopila boja na njoj dobije neku srednje sivu nijansu, pa onda ako je nesto belo svetlo mnogo (npr nebo sa suncem) onda ce ono sta je ispred tebe biti skoro crno jer je u kontrasvetlu a fotoaparat tezi da napravi (kada se sve boje saberu) tu neku srednju nijansu sive (tako to ja opisujem sebi u mozgu makar :D :D)…Da bi izbegla recimo tu bas situaciju sto sam navela, onda i u sred dana ukljucuje se blic ako je osoba koju fotkas u kontrasvetlu (sunce joj bije u ledja).OVO je JAKO bitno!!! Blic nije zlo, kao sto se neki ljudi trude da ga predstave, blic je potreba fotoaparata i treba ga koristiti cak i danju. Recimo, napolju si, dan je, suncan. Fotografises nekoga kome je letnje jako sunce iza ledja, on ce na fotki biti jako taman a iza njega ce sve biti svetlo. Ti ukljucis i blic u toj situaciji, toj osobi ce se videti oci i lice normalno, a takodje i to sta je iza te osobe. Ili recimo, dan je, sedite u hladovini, isto tako fotkaj sa blicem. Ali ono sta ja licno mislim je da ne treba da fotkas sa blicem bas ako ces da pridjes nekome blizu jer je tada ta svetlost blica prejaka na svetlini lica i ljudi pregore.. No opet, ako fotkas ljubicicu na Avali ispod drveca, u sred dana, ukljuci blic. Ili neku bubu u senci dana, ukljuci blic :) ...No, da se vratimo pikasi.

Highlights pojacava samo svetle tonove jos vise.

Shadows zatamljuje tamne.

Color Temperature na levo istice hladne boje (plavu tacnije), na desno topple (zutu tacnije). Nekad je zgodno kada u fotkanju bas fotka ode npr u hladno da se doda malo zute.. Cak i kada je recimo tmuran dan, pa je onako bljaks, ja dodam mrvu zute, da bude prijatnije za gledanje.

Effects:

Vidis i po opisu i pored po primeru kako sta utice.. Po meni, svakoj fotki mozes slobodno uvek da dodas Sharpen, a cesto i saturaciju koju ti on dozira ali ti mozes i malo da smanjis..Ispod saturacije imas opciju za crno belu fotku, tu ces videti da iz razlicitih boja-kanala moze da se izvlace kanali c/b fotke, a za portrete mi se cini da je crveni kanal najbolji (lice postane meko belo).

Graduated Tint je super za morske i druge pejzaze, da im malo namontiras plavlje nebo. Dakle mozes odmah kako je (jer je namesteno za nebo) da kliknes pa da ides na krstic koji je na fotki I da prilagodjavas "visinu" neba gore dole levo desno.. A mozes i medju opcijama da kada ti se pojavi ono kao sace izaberes plavu iz prvog reda pred kraj pa da samo prilagodis Feather da bi delovalo prirodnije…

Glow je opcija koja je meni isto simpaticna, mozes sama da je doziras, videces vec efekat. Ja recimo na pejzazima stavim posle obrade boja Glow pa Sharpen i nekako mi deluje impresivnije :) .. A dobro je i za portrete malo da se doda, pogotovo zenske portrete kada nekako zelis da ublazis neke sitne borice koje bi bilo bolje i da ne postoje ;) …

E sad.. Ovako manje vise ja obradim fotke.. Trudim se da fotkam kao da krop ne postoji, ali to je neki moj trip. Dakle, posle kropa i poravnjavanja ako je to potrebno idem na ovo Tuning i sa strane na One-click fix for lighting i videces da ti ona u jednom "koraku" sredi dosta dobro fotku. Medjutim, cesto i pored toga ja je jos malo posvetlim sa Fill Light. Volim svetle fotke, sta ces ;) . Cak i malo smanjim ovo Highlights a pojacam Fill Light.
Onda idem na Sharpen i Saturation, i najcesce je to to.

Jos neke opcije pikase:

E sad.. To je obrada.. Ako hoces da iz svih foldera izlistanih u pikasi imas jedan odabir najboljih, dovoljno je da svakoj fotki das zvezdicu, koja se nalazi ispod otvorene fotke dole levlje malo. Samim tim ta fotka ide u folder Starred Photos, te posle mozes da gledas/pokazujes samo njih.

Ako zelis da smanjis fotke kao za slanje na mail, dok listas fotke ides na Hold dugme (pored zvezdice) i one ti se cuvaju te kad skupis sve koje bi smanjila za slanje ides na Export (desni donji deo) pa ti se smanjene na neke pixele koje sama odaberes salju u posebno napravljen folder (sa naravno sacuvanim promenama koje si napravila u pikasi)…

Inace, pikasa ti ne cuva na .jpg-u promene dok ne ides na Save (Ctrl+S)… Pa cak i tad mozes opet nazad.

***I jos jedno inace: imas opciju da Hold-ovane fotke stavis u svoj web album pa posaljes link ljudima koji zel te fotke da vide ili sacuvaju... Sa tvojom gmail adresom... Meni je to super fora, i tako sam sherovala mnoge fotke u vecim formatima ljudima posle rodjendana i sl.. Da sam kacila na mail malo po malo, smorila bih se i ja i oni.